Pod pojmom zaduženosti podrazumijeva se korištenje tuđim sredstvima za financiranje. Tada se poduzeće financira iz tuđih izvora, a ne iz vlastitog kapitala. Prezaduženo poduzeće ima malu vjerojatnost opstanka na tržištu te je od iznimne važnosti da menadžment poduzeća prida važnost načinu i količini zaduživanja putem tuđih izvora.

Tablica 2. pokazuje neke do pokazatelja likvidnosti, odnosno njihov način izračuna:

1. Koeficijent zaduženosti (Debt ratio)

Koeficijent zaduženosti pokazuje koliki se dio imovine financira iz tuđih izvora, dugoročnih ili kratkoročnih, odnosno koliko se imovine nabavilo zaduživanjem. Što je ovaj koeficijent veći, to je veći rizik ulaganja u društvo, tj. postoji veća vjerojatnost da to društvo neće moći vratiti nastali dug. Iskustvo je pokazalo da bi gornja granica trebala biti 50%.To znači da bi udio obveza u ukupnoj imovini trebao biti maksimalno 50%, a time udio kapitala minimalno 50%. 

• Koeficijent vlastitog financiranja (Self-financing ratio)

 Koeficijent vlastitog financiranja pokazuje koliki dio imovine poduzeće financira iz vlastitih izvora. U omjer stavlja glavnicu i ukupnu imovinu poduzeća. Poželjno je da ovaj pokazatelj bude minimalno 50%, što bi značilo da poduzeće pola svoje imovine financira iz vlastitih sredstva, dok poželjna vrijednost ovog pokazatelja je 1. Društva se ne bi trebala zaduživati iznad vrijednosti vlasničke glavnice.

• Faktor zaduženosti (Debt factor)

Faktor zaduženosti uvjetno odražava broj godina potrebnih za pokriće postojećih obveza ako se poslovanje nastavi s jednakim pozitivnim rezultatima. Granična mjera je 5 godina, što znači da je poduzetnik kojem treba duže od 5 godina da iz dobiti nakon oporezivanja i amortizacije pokrije svoje obveze prekomjerno zadužen.